Teofil Pančič: Plavušina dilema (675 dinara)

Posted on Listopad 19, 2011

Teofil Pančić, najpoznatiji naš novinski pisac, godinama uporno, strasno i savesno, (raz)otkriva unutrašnju logiku ovih naših društvenih i političkih procesa i dilema. I sada je stvari nazvao pravim imenom – u pitanju su plavušine dileme, sa kojima se stalno susrećemo u javnom opštenju.

Besmislena pitanja nude besmislene ili suvišne odgovore, a Pančić, novinar-antropolog, sve ih pažljivo klasifikuje i secira. Loša beskonačnost naše gluposti redovno mu leže na volej, a on u maniru iskusnog centarfora nikada ne propušta priliku da zabije gol, i to u rašlje.

http://www.sretenovic.info/blog/2011/10/teofil-pancic-plavusina-dilema.html

Laslo Vegel: Priče iz donjih predela (558 dinara)

Posted on Kolovoz 05, 2011

Susret sa Berlinom kao prvi susret sa stvarnom Evropom, posle pet decenija boravka pod staklenim zvonom, u svetonazorski izolovanom barbarikumu…

Evropa je bila imaginarna, proizvod iluzija i nada, koju otkrivaš sa zakašnjenjm. Sada je opipljiva, ona svetli sasvim drugačije od onoga na šta su navikle tvoje oči; mešaju se iluzije i stvarnost: nekada je stvarnost rečitija i maštovitija od mašte, a katkada bleđa, neočekivana. U toj novoj stvarnosti osećaš se mali i beznačajan, kao što ti sada izgleda i kultura iz koje dolaziš…

O iluzijama i stvarnosti, imaginarnoj i stvarnoj Evropi, iz donjeg rakursa, vojvođanski književnik Laslo Vegel u zbirci esejističke proze “Priče iz donjih predela” progovara uzbudljivo i beskompromisno, skicirajući Evropu, ali pre svega – otkrivajući nas, tu negde dole, izgubljene u identitetskim igrama i zabludama.

Intervju: Pogled iz donjeg rakursa

Intervju: Teško je živjeti sa iluzijama, a još teže bez njih

Pogled iz donjeg rakursa

Konačno suočavanje Lasla Vegela sa Evropom

Milošević nam nije pao s neba

Forsiranje južnih granica

Patrik J. Gieri: Mit o nacijama (504 dinara)

Posted on Kolovoz 04, 2011

Američki istoričar Patrick Geary, profesor na kalifornijskom univerzitetu (UCLA), u ovoj sjajnoj knjizi pravi istorijski pregled stvaranja evropskih nacija, dokazujući da su one zapravo proizvod mašte, posledica potrebe vladara da da zajedničke koordinate svom plemenu ne bi li njime lakše vladao a sebe pokazao naslednikom plemenskog trona. Svi ti Franci, Goti, Vizigoti, Avari, Rimljani i raznorazni varvari, koji su prohujali evropskim tlom, nisu samo ratovali, već se i spajali i dezintegisali po veoma prostim ili pak veoma čudnim mehanizmima. Uzimali su razne identitete i oslobađali ih se kada bi im to odgovaralo. Varvari su postajali Rimljani, a Rimljani – varvari, pojedini društveni slojevi su postajali nacije. Interesantno je da Geary u ovoj knjizi iskazuje ozbiljnu sumnju da su Srbi i Hrvati – slovenskog porekla! Ali, u tome nema ništa čudno, ni Francuzi uglavnom nisu Franci. Sva ta tirada o svetom poreklu, o važnosti vlastite nacije – sve su to izmišljotine, mitovi kojima “plebs” popunjava vlastitu prazninu i pronalazi razlog da “makne” one druge.

Intervju: Patrik J. Gieri – Propaganda demagoga i nitkova

Aleksej Kišjuhas: Apsurdi i zverstva

Muharem Bazdulj: Prepoznati razliku između prošlosti i sadašnjosti

Traganje za novim idejama

Gary Phillips&Jervey Tervalon: Kokainske hronike (531 din)

Posted on Kolovoz 04, 2011

Šta još književnost može da kaže o narkoticima, a što već nije rečeno i viđeno? Na prvi pogled, veoma je teško odgovoriti na to pitanje. Ali, kada pročitate “Kokainske hronike”, tek onda shvatite koliko ništa ne zn ate o svetu droge, tek onda shvatite da postoji tu oko nas, i među nama, jedna potpuno nepoznata planeta koja se zove veoma jednostavno: surova i sirova stvarnost! Život sa kokainom nije beg od stvarnosti već upravo suočavanje sa njom, u njenom i najstrašnijem i najčudnijem i najuzbudljivijem obliku. Ovo svakako nije knjiga koja veliča (zlo)upotrebu droge, ali nije ni knjiga koja vam popuje poput roditelja; ona vam ostavlja dovoljno prostora da procenite koliko to što čitate ima veze sa vašim životom. A ko su autori priča u ovoj knjizi? 17 najznačajnijih američkih pisaca mlađe generacije. Neki od njih pričaju o svojim iskustvima sa kokainom, neki domaštavaju iskustva svojih prijatelja i poznanika, treći su sve izmislili… Ali, svi su dovoljno autentični i različiti.

Intervju: Gary Phillips – Okupiti tim za pljačku

Muharem Bazdulj: Sedamnaest priča o kokainu

Generacijska knjiga

Kokainske hronike, Geri Filips i Džervi Tervalon

Mirko Đorđević: Balkanska lađa u oluji (504 dinara)

Posted on Kolovoz 05, 2011

Balkanska lađa, dugo već u oluji, nikako da ugleda kopno. Više se ne zna ni ko njome upravlja, ni ko se nalazi na palubi a ko u potpalublju.

Eseji Mirka Đorđevića znalački razgrću olujnu maglu sa ovog i mnogih drugih pitanja o odnosu crkve i države, o ulozi religije u modernom dobu, o političkim vrludanjima i uspelim i neuspelim pokušajima klerikalizacije Srbije, nad kojom se nadvija šljašteći krst.

Mirko Đorđević, esejista i prevodilac, rođen je u mahali Belčine sela Broda na reci Vlasini u istočnoj Srbiji. Član je Foruma pisaca srbije, PEN kluba i dobitnik nagrade „Konstantin Obradović“ za unapređenje i širenje kulture ljudskih prava (2007.), nagrade „Dušan Bogavac“ za etiku i hrabrost (2008.), i „Vukove povelje“ (2008.) za vrhunska ostvarenja u istraživanju nacionalne kulture i pedagoške baštine. Objavio knjige „Osmeh boginje Klio“ (1986.), „Znaci vremena“ (1998.), „Sloboda i spas – hrišćanski personalizam“ (1999.), „La voix d’une autre Serbi – l’Antijournal“ (1999.), „Legenda o trulom Zapadu“ (2001.), „Sjaj i beda utopije“ (2006.) i „Kišobran patrijarha Pavla“ (2010.).
Saradnik je uglednih domaćih i stranih listova i naučnih časopisa. Živi u Šimanovcima u Sremu.

PAVEL DOMONJI: Kineski kišobran i partijski drugovi

Ljiljane Kordić: Osvajanje slobode – ekonomska socijalizacija mladih u Srbiji (468 dinara)

Posted on Kolovoz 01, 2011

O KNJIZI:

Studija Ljiljane Kordić „Osvajanje slobode – ekonomska socijalizacija mladih u Srbiji” je nadahnut i promišljen zahvat u temu mladih, njihove socijalizacije, sada i ovde, u Srbiji na početku 21. veka. Sva kompleksnost ove teme, začinjene tranzicijom, demokratijom, ukupnim razvojem društva, vrednosnim orijentacijama mladih, te njihovom ulogom u procesima socijalne transformacije, sadržana je u ovoj podsticajnoj studiji, koja se ne bavi samo suvom deskripcijom (iako je i takva više nego dobrodošla u dosta „tankoj” produkciji o mladima, ali i o vrednosnim orijentacijama u ova zlehuda vremena), nego traga i za rešenjima  kako da se ovako nepovoljno stanje sanira.

Prof. dr Duško Radosavljević

Promene koje se odvijaju u našem društvu bi se sigurno mogle odvijati sa manje teškoća i problema, kada bi se na pravi način prezentovali i uzimali u obzir pokazatelji zasnovani na naučnim činjenicama i istraživačkim rezultatima, kao što je pokazano u ovoj knjizi. Kritičkim pristupom agensima socijalizacije, autorka sa puno argumenata oslikava nedovoljan i nepostojan uticaj agenasa socijalizacije, koji u našim uslovima  ne nude  poželjan sistem radnih vrednosti…. Na žalost, kod nas su pravci socijalizacije, smatra autorka, određeni političkim i ekonomskim dnevnim tokovima, a ne  ciljevima i vrednostima u društvu.

Doc. dr Leposava Nešić Grubić

Ovu knjigu ne mogu da svrstam ni u kategoriju klasičnih udžbenika ni u dela popularne psihologije; to je zanimljivo i nesvakidašnje štivo koje se bavi nama i društvom u kojem živimo. Dopada mi se kako je prikazana osnovna problematika moje generacije: ekonomska zavisnost od roditelja, posledice odrastanja u zemljama u tranziciji, kao i uticaj navedenog na formiranje sistema vrednosti. Knjigu izdvajam i zbog jedinstvenog načina na koji su predstavljene konstante i varijable našeg svakodnevnog zivota, različiti ekonomski, sociološki i psihološki aspekti naše realnosti; posebno zbog toga što daje impuls za nove ideje za neophodne društvene promene koje se odnose na našu generaciju.

Ivana Popović, studentkinja Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu

O AUTORKI:

Ljiljana Kordić je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Beogradu, Odeljenje za psihologiju – smer Psihologija rada, a doktorirala na Privrednoj akademiji u Novom Sadu, iz oblasti menadžmenta. Njeno naučno interesovanje je okrenuto ispitivanju vrednosti: diplomirala je sa temom Autoritarnost u odnosima između polova, magistrirala sa tezom Vrednosne orijentacije zaposlenih u državnim organima, a tema doktorske disertacije je bila Vrednosne orijentacije mladih za privredni razvoj. Stručni ispit je položila braneći rad sa temom Vrednosne orijentacije učenika Srednje škole unutrašnjih poslova. Radila je u državnim organima i institucijama: Pokrajinskom sekretarijatu za rad, zdravstvo i socijalnu politiku, Ministarstvu unutrašnjih poslova, Dispanzeru za alkoholizam i narkomaniju, Komisiji za kategorizaciju dece i mladih sa invalidetom i u predškolskoj ustanovi; zatim u privatnoj agenciji za zapošljavanje; u Fondu za razvoj neprofitnog sektora; u domaćoj istraživačkoj agenciji i u međunarodnoj humanitarnoj organizaciji posvećenoj pomaganju dece. Dugogodišnja je aktivistkinja u nevladinim organizacijama okrenutim brizi i zaštiti dece, mladih i porodice. Autorka je i koordinatorka mnogobrojnih akcionih i istraživačkih projekata realizovanih na području Srbije, a iz oblasti promocije i zaštite ljudskih prava ranjivih društvenih grupa: pre svega siromašnih, dece i mladih, osoba sa invaliditetom, samohranih porodica. Bila je saradnica u pisanju i promociji publikacije Smanjenje siromaštva u Srbiji – uloga civilnog društva; urednica publikacije Savetodovanog odbora civilnog društva – Strategija za smanjenje siromaštva u Srbiji; urednica mesečnika Srbija bez siromaštva-SBSInfo; saradnica u istraživanju i u pisanju publikacije Siromaštvo iz ugla civilnog društva sa pregledom regionalnih karakteristika i autorka priručnika za roditelje U krizi ste? Bravo!

Razgovori o knjigama u Zrenjaninu, Novom Sadu i Beogradu

Posted on Studeni 04, 2011

Nezavisno društvo novinara Vojvodine i IP Cenzura pozivaju vas na razgovore o knjigama
Teofila Pančića, Lasla Vegela i Mirka Đorđevića

Razgovori će biti održani u

  • ponedeljak, 7. novembra, u Zrenjaninu, Klub “Zeleno zvono”, 19h
  • utorak, 8. novembra, u Novom Sadu, Medija centar NDNV-a, Zmaj Jovina 3/I, 19h
  • sredu 9. novembra, u Beogradu, Centar za kulturnu dekontaminaciju, Birčaninova 21, 19h

Biće predstavljene knjige u izdanju IP Cenzura

  • esejistička proza “Priče iz donjih predela – Berlinski tekstovi”, autora Lasla Vegela
  • novinski eseji “Plavušina dilema”, autora Teofila Pančića
  • eseji “Balkanska lađa u oluji”, Mirka Đorđevića

O knjigama će govoriti  Mirko Đorđević, Laslo Vegel, Teofil Pančić i Nedim Sejdinović.

Specijalni gosti:
U Zrenjaninu: Vladislava Gordić-Petković, književna kritičarka
U Novom Sadu: Ivan Milenković, filozof
U Beogradu: Dubravka Stojanović, istoričarka

Moderator razgovora: Dinko Gruhonjić, predsednik NDNV

Pogled iz donjeg rakursa

Posted on Kolovoz 05, 2011

U izdanju novosadske „Cenzure“ovih dana se pojavila nova knjiga Lasla Vegela „Priče iz donjih predela“. Prevod na srpski potpisuje Arpad Vicko, a u podnaslovu piše-Berlinski tekstovi. Ovaj poznati novosadski autor kroz svoju prozu ponovo nas vodi na putovanja imaginarnim i stvarnim evropskim koridorima. Od leta na asfaltu sklonio se u selo, gde završava rukopis o Novom Sadu, čita klasike i sprema se na nova putovanja. U najbližim planovima su Hrvatska i Austrija, a ko poznaje Vegela, jasno mu je da će tragove tih putovanja slediti u nekim njegovim narednim knjigama.
U kom smislu podnaslov „Berlinske priče“ određuje vaše „Priče iz donjih predela“, pitali smo Lasla Vegela?

Ova knjiga je žanrovski između eseja i romana, ta mešavina mi je bila interesantna, i kad sam pisao „Eksteritoriju“ okušao sam se u toj formi- kaže naš sagovornik.- To su , zapravo, priče o putovanjima, koje kazuju ličnu istoriju, ali i pogled na svet iz donjeg rakursa. Jedna od njih opisuje moje prvo putovanje u Trst, kada je taj grad bio najveći supermarket bivše Jugoslavije.
Ipak, okosnica tih putovanja i pripovedanja je Berlin, počev od mog prvog boravka tamo, kada je bio evropska prestonica kulture. Mene nisu toliko interesovale kulturne manifestacije, koliko činjenica da je grad tada još bio raspolućen zidom. Upoznavao sam obične ljude, pošto govorim njihov jezik, i video sam koliko su u njima još žive traume Drugog svetskog rata, o čemu mogu da pričaju, a o čemu moraju da ćute. To je za mene bio mali istorijski šok. Posle 2000. sam takođe odlazio tamo po pozivu, a na nemačkom su objavljeni „Eksteritorijum“, „Memoari jednog makroa“i još neki tekstovi.

Kako provodite ovo leto, šta vam se događa, šta čitate a šta pišete?

Ovo leto mi je baš uzbudljivo, iz više razloga. A pre svega je radno, jer završavam knjigu, takođe žanrovski neodređenu, koja se zove „Neoplanta ili obećana zemlja“; to je priča o mom gradu, puna ljudskih sudbina, istorije na mestu sudara Balkana i Srednje Evrope, dramatičnih i tragičnih elemenata, ali i utopije, što obećana zemlja jeste. Sve te priče govore o novosadskom 20. veku, još od pre Prvog svetskog rata, pa do 1990. jer Evropljani smatraju da se te godine završava 20. stoleće. To je dug mom gradu i veoma se radujem skorom izlasku te knjige.
Na srpskom su mi izašle „Priče iz donjih predela“, a na jesen će se pojaviti i mađarsko izdanje u Budimpešti. A „Čaladi Ker“iz Novog Sada objavio je na mađarskom drugi tom mojih dnevnika “Ispisivanje vremena u međuvremenu“; u prvom tomu bavio sam se vremenom od 2000. do 2002. godine, a u drugom, do 2004. Imam još tri knjige, ali izdavač je u oskudici, videćemo. Na jesen će se kod „Stubova kulture“pojaviti treće izdanje „Memoara jednog makroa“.
Jedan od mojih starijih eseja „What is Jugoslavia?“, objavljen tokom devedesetih, takođe je žanrovski eksperiment. Taj tekst nedavno je zainteresovao austrijskog reditelja Lukasa Cajpeka, koji je rekao da je to, zapravo, monodrama. Već su počele probe, a premijera je zakazana za 27. oktobar u Beču u Kabinet teatru.
Povukao sam se u klasike, ponovo iščitavam Stendala, koji je u mladosti najviše uticao na mene. A čeka me Balzak, jer mi sada živimo u njegovom vremenu, u doba prljavog rađanja kapitalizma.

Šta poručujete gradskim ocima, kao Novosađanin- dobitnik „Golubice“, najvišeg gradskog priznanja, Februarske nagrade, i vama najdražeg, kako mi jednom rekoste?

Novi Sad zaista ima taj veliki potencijal privlačnosti, i moram reći da se, tu i tamo, vidi briga onih koji vode grad. Sada su potrebni enegričniji koraci i dugoročna razmišljanja. A to znači- više parkova, zelenila i cveća, fontana, tih malih, prijatnih oaza za građane. I više brige za Dunav, za priobalje koje nije ni izbliza iskorišćeno.
Nedostaje nam više te evropske vizure, tih višejezičnih putokaza, kako su mi rekli moji dobronamerni prijatelji iz inostranstva. Javni službenici, od vozača autobusa do policajaca, treba da budu ljubazniji, da nauče po nešto na stranim jezicima. Ne treba o putu u Evropu da govore samo političari, već i kondukteri, i bankarski nameštenici i piljari. Lepotu jednog grada stvarali su mnogi, pa zašto onda ne obeležiti mesta gde su živeli i radili značajni Novosađani, možda i vratiti neke spomenike, isticati to blago multikulturalnosti.
Velika bi sreća bila da Novi Sad postane evropska prestonica kulture, ali to ište truda svih nas. Naročito onog truda koji ne zavisi od mnogo novca.Ovom gradu nedostaje familijarna ljubav, potpuno izvan sfere politike.

Radmila Lotina, DNEVNIK

 

Od Kuršumlije do Berlina

Supruga i ja smo jednom leteli iz Berlina za Budimpeštu, pa smo neplanirano u vazduhu visili preko četiri sata- priča Laslo Vegel.- Od tada ona ne želi da putuje avionom, a ja se solidarišem. Tako sam otkrio gastarbajterske autobuse, kojima najčešće putuje taj balkanski svet, sa juga na zapad. Sama srž ove moje knjige je ta velika metamorfoza- kako se ljudi, putnici ponašaju, o čemu pričaju, kako razmišljaju ovde, a kako tamo, na kraju putovanja.
Krene tako autobus iz Kuršumlije, ima u njemu Srba, Albanaca, Makedonaca, Bosanaca, uđemo i mi iz Novog Sada, a u vazduhu se oseća neka napetost, svi šapuću na svom jeziku. A kada se približe Berlinu, svi prelaze na nemački i počinje da struji međusobna solidarnost.
Bio sam u tom gradu i prilikom obeležavanja dvadesetogdišnjice pada Zida. Od mnogih sećanja i stručnih tumačenja tog događaja kroz medije, meni je među najinteresantnijim bila priča jedne prodavačice iz „Aldija“ u zapadnom Berlinu. Da se nešto čudno događa ona je zaključila po tome što je jedan čovek došao i kupio 30 kilograma banana. Bio je to istočni Nemac, koji je svoju novostečenu slobodu pokazao na taj način.To je Evropa iz donjeg rakursa, za mene privlačnija od one oficijelne, briselske.